utorak, 01.07.2008.

1. poglavlje

Približavajući se starom mostu na kojem smo često boravili ugledala sam novog člana našeg društva. Imao je crnu kosu koja mu je padala preko svijetlih, predpostavljam plavo-zelenih očiju.
- Haley daj ga snimi, tako je zgodan. - May me trknula laktom u ruku.
- Bok. - pozdravila sam ih i sjela na pod.
- Jeste ga vidile? - vrckavo je doskočila Brittany.
- Ma koga? - pravila sam se da je ne kužim, da ne bi ispala tolki zabadalo.
- Mene, predpostavljam. - oglasio se i njegov duboki glas.
- Novi zgodni član našeg društva? - May je kao i obično pokušavala isprovocirat Adama. Zakolutao je očima na njenu rečenicu. Ah da, May se Adamu sviđa od 1. razreda, a i on njoj samo što ona to skriva duboko u sebi.
- Haley. - ustala sam se s poda i pružila mu ruku.
- Daniel. - njegov stisak bio je snažan. Hladan i snažan.
- Haley daj dođi malo. - odvukao me Brian u stranu usputno povlačeći posljednji dim cigarete.
- May mi je ispričala za ono što ti se događa. - u očima mu se vidjela zabrinutos.
- Šta mi se događa? - zbunjeno sam ga upitala, iako sam dala naslutit o čemu govori.
- Za tvoj san. - uhvatio me za ruku da bih se mogla osjećat sigurno.
- Nema nikakvog sna. Ništa. Ne zabadajte nos di mu nije mjesto. - istrgnula sam se iz njegovog čvrstog stiska.
Razumijem u neku ruku May. Normalno da se brine. A uz to Brian joj je prvi rođak, često je kod nje i možda se čak ponaša nekad prezaštitnički prema curama iz društva, osobito May.
Trčala sam prema kući ne osvrćući se. u tom trenu sam imala osjećaj da se moj san pretvara u stvarnost. Nisam uopće gledala gdje trčim i odjednom sam se našla nasred pločnika. Koljena, laktovi i dlanovi su mi krvarili. Počela sam plakat. Nisu to bile suze od boli. To su bile suze straha. Straha da se ono sve ne pretvori u stvarnost. Sjedila sam i nisam se mogla ustati.
- Daj mi ruku. - začula sam onaj duboki glas od prije nekoliko minuta.
Da to je bio on. Daniel.
- Ma ne treba, dobro sam. - sama sam se ustala.
- Jesi dobro? - maknuo mi je pramen s kose koja je prekrivala moje suzno lice.
- Da. Jesam. - zagledala sam se u njegove plavo - zelene oči.
- Da te otpratim doma? - odmjeravao me.
- Ne. Ne želim se ovakva pojaviti pred mamom.
- Idemo kod mene doma. Moja mama je doktorica. Dezinficirat će ti rane.
Iako sam znala da je možda malo preglupo da idem kod njega doma, a tek sam ga upoznala, al imala sam tolku želju saznati gdje stanuje.
- Ok. Idemo. - nasmiješila sam mu se kao znak zahvale.
Prolazili smo kroz dosta mračnu ulicu. Svakim daljnjim korakom me sve više i više hvatala jeza.
- Evo. Tu smo. - pokazao je na veliku osamljenu kuću koja je više izgledala na neki stari zapušteni dvorac.
Otvorio je velika drvena vrata i ušli smo u mračni hodnik koji je izgledao kao da nema kraja.
- Uđi tu. Sad ću pozvati mamu. otvorio mi je vrata još jedne mračne sobe.
U njoj su se nalazile police s knjigama. Na jednoj ladici je stajao natpis "NE OTVARAJ !"
- Brzo ću, neće ni skužiti. - govorila sam u sebi jer ovakvi su me znakovi uvijek privlačili. Uvijek sam voljela znati što to netko ima tako tajno, a da nitko ne smije vidjeti.
Ladica je zaškripila. Srce mi je počelo lupati sve jače i jače. Napokon sam je otvorila. Ugledala sam veliki crni nož. U tom trenu sam mislila da ću se onesvjestiti. To nije bio bilo kakav nož. To je bio nož iz mog sna. Nož koji mi je prenosio poruku. Morala sam ga primiti u ruke. U tom trenu otvorila su se vrata. - Sad će doć. - Daniel me pogledao i u njegovim plavo - zelenim očima mogla sam razaznati bijes. Duboki bijes, dok je gledao nož koji sam držala u svojim krvavim dlanovima.

*...napisala sam post zbog toga što sutra odlazim na more, tako da sljedeći neće biti uskoro. Ostavljajte komentare i javljajte za nove postove, obećajem da ću ih sve pročitati kad se vratim...*


15:08 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 30.06.2008.

Uvod

Sjedila sam na krevetu u sobi i razmišljala što bih odgovorila na pitanje "Tko je Haley Rachel Jones?". Mislim da bih najpribližniji odgovor bio djevojka sa čudnim snovima. Djevojka koja bi doživila najgoru noćnu moru čim joj se očni kapci zatvore i čim utone u san. Pitate se kad je to počelo? Točno prije 2 mjeseca, kad smo ja i moj otac doživjeli prometnu nesreću u kojoj je on poginuo. Od te noći sve se promjenilo. Ali sinoć se dogodilo nešto novo poslije 2 mjeseca.

FLASHBACK.

Sasvim običan dan je završio i opet je došlo vrijeme za moj san. Legla sam u svoj udoban krevet i za nekoliko trenutaka zaspala. Opet isto. Opet me isto lice progonilo. Bježala sam u beskraj. Oko mene nije bilo ničega. Trčala sam kroz gustu travu i čula korake iza sebe. Tolko mu je malo falilo da me sustigne, ali svaki put bi mu izbjegla.
- Pusti me. - derala sam, ali nisam proizvodila nikakav zvuk.
Okrenula sam se. Nije ga više bilo, ali znala sam da će se pojaviti. Svaku večer se pojavi. Odjednom me zgrabio za ruku. Izvadio je meni poznati nož iz dugog crnog kaputa. Pokušavala sam mu se otet iz ruke, ali nisam uspijevala. Isparao je rukave moje spavaćice i kao i svaki put napisao krvavo slovo "I". Ali ovu noć se dogodilo nešto čudno. Ovaj put je dodao još jednu riječ, "LOVE". Morala sam doznati ostatak poruke. Nisam se željela probuditi, ali Holly je uletila u sobu i sve prekinula.

END OF FLASHBACK.

Obukla sam se i otišla do May. Morala sam joj to prepričati, jer jedina je znala za to što proživljavam.
May je živjela u siromašnoj četvrti. Na svakom metru možete naići ili na ljude koji prose, ili na tučnjavu. Prvih nekoliko puta sam hodajući do njene kuće često znala nositi nož u torbici, al sad sam shvatila da je to čista ludost. Više nisam bila toliko zaokupljena time, tj. od kad sam se više od ičega bojala svoga sna.
Pokucala sam na drvena vrata i čula buku u kući. Mayini roditelji su se često svađali zbog njenoga oca, koji je u bilo koje doba dana bio pijan.
May je otvorila vrata.
- Daj stišajte se. Haley je tu. - izderala se i buka se stišala.
- Ma nema veze. - odmahnula sam rukom.
- Nego došla sam da ti prepričam sinošnji san. - odmah mi je srce počelo brže kucat.
- Idemo prošetati. - otišla je po kaput i izašla van.
- Jel opet isto il? - upitala me dok je oblačila crveni poderani kaput, koji je nekoć davno pripadao njezinoj starijoj sestri koja se odselila.
- Ne, ovaj put je dodao novu riječ. "LOVE."
- Znači "I LOVE". - May je iznenađeno slušala.
- Haley moraš saznat ostatak. Možda ti nešto želi poručiti. - May je bila uzbuđena kao da se to događa upravo njoj.
- Da znam, i ja to želim. - krenule smo prema parku gdje su nas čekali Brittany, Hillary, Adam i Brian.

*...post nije dugačak zato što je to tek Uvod. U ovom postu sam vas željela upoznati sa pričom, a isto tako i s Haley...*


15:43 | Komentari 17 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.